Od zaštite do ekstravagancije

Oduvek se čovek pri radu na otvorenom štitio od sunca i kiše. Razvojem civilizacije i šešir doživljava svoju evoluciju, pa osim upotrebne vrednosti dodaju mu se i simbolička i statusna značenja. Faraon je u starom Egiptu preko perike nosio crvenu kapu ili belu tijaru kao znak jedinstvenosti i božanske moći. Žene na Kritu u minojsko doba osmislile su razne neobične oblike šešira kako bi se razlikovale i isticale u izražavanju svoje individualnosti. U starom Rimu je predstavljao simbol slobode, pa je svaki oslobođenik uz potvrdu o tome da je slobodan građanin dobijao i šešir.

Tokom 17. i 18. veka, sa ulaskom perike u modu, šeširi dobijaju do tada neviđene razmere i oblike, od trorogih do dvorogih sklopivih, kao onaj koji je nosio Napoleon. Devetnaesti vek nameće povratak jednostavnosti kod muških šešira, dok su se u ženskoj modi razvili ekstravagantni i modeli. Šešir postaje obavezni odevni predmet, deo formalne uniforme ili narodne nošnje, a ne samo znak moći i društvenog statusa. U Evropi devetnaestog veka industrija šešira doživljava procvat, a čuveni italijanski proizvođači iz Monce pored Milana, prenose slavu šešira izvozeći ih širom sveta.

Do šezdesetih godina 20. veka šešir je bio obavezan odevni predmet kod oba pola. Danas je zastupljen u elegantnijim odevnim kombinacijama i u naletima modnih trendova. Neizostavni je deo uniformi vojske, policije, pošte, stjuardesa i lovaca. Šešir u savremenom životu postaje modna ikona i ultimativni detalj svih vernih poklonika i ljudi od stila.

Zauvek ćemo pamtiti njegovo veličanstvo šešir na velikom platnu, kao i one koji su ga na svoje zadovoljstvo ponosno nosili: Meri Pikford, Bet Dejvis, Hemfri Bogart, Voren Biti i naravno nezabilazna Odri Hepbern u Doručku kod Tifanija.rzaj stranice